F1 klasa zrakoplovnih modela

F1 klasa zrakoplovnih modela odnosi se na slobodan let ('free-flight'), što znači da modeli jedrilica nisu upravljani za vrijeme leta i nisu ni u kakvom kontaktu s pilotom. Unutar F1 klase razlikujemo više tipova modela koji se označavaju slovima od A do J (trenutno) čime se fdobivaju nazivi kategorija (F1A, F1B,...). Kad se govori o tipovima razlike se odnose na površinu, težinu ili pogon modela, te načinu lansiranja (startanja). Bez obzira na sve te razlike, jedno je zajedničko za F1 klasu: nakon postizanja željene visine, pilot više nama mogućnost upravljanja modelom. Ovaj pregled će biti skraćen na nekoliko najpopularnijih tipova modela kojima su dodijeljene kategorije unutar F1 klase.

F1H kategorija

Karakteristika modela ove kategorije je maksimalno dozvoljena površina od 18 dm² i maksimalne ukupne težine do 220g. Prije F klasifikacije modeli ove kategorije su se nazivali A/1 modeli. Unutar F1H kategorije pretežno razlikujemo dvije vrste modela koji odgovaraju zahtjevima kategorije za površinom i težinom, ali se razlikuju u načinu gradnje. F1H modeli se podižu na visinu povlačenjem ('šlepanjem') pomoću konopa ili strune dužine 50m. Za F1H kategoriju vrijedi da je dužina strune 50 m pod opterećenjem od 2 kg. Ovo pravilo postoji zbog otpora koji stvara model prilikom povlačenja te zbog elastičnosti strune, a cilj je da svi natjecatelji imaju maksimalnu visinu od 50 m. Nakon postignute visine, konop se otpušta i model je dalje u slobodnom letu.

F1H modeli (balza verzija) su male jedrilice, uglavnom iz samogradnje. Sastoje se iz trupa (nos od drveta i karbonska šipka) te krila i kormila koja su od izrađena od balze. Model radi stabilnosti jedrenja ima dvije karakteristićne 'uške' na krajevima krila. U težistu modela je pričvrščena jednostrana kuka okrenuta prema repu za koju se pričvršćuje konop za vuču, na pola metra od kraja konopa (od strane modela) je 'zastavica'. Prilikom podizanja modela i sve dok je konop napet model je zakačen.

Kod startanja pilot koristi pomoćnika koji pridržava model iza pilota u smjeru vjetra na maksimalnoj dužini strune. Po dogovoru pilot i pomoćnik uzmu kratki zalet te pomoćnik otpušta model pod kutem te pilot povlačenjem prelazi u fazu podizanja modela na visinu strune. Ovaj postupak je najsličniji povlačenju dječjeg zmaja. Kad je pilot zadovoljan postignutom visinom, opuštanjem konopa te uz malu pomoć otpora koji pruža zastavica model se otkvači i započinje slobodan let. Zastavica je ujedno i vizalna referenca mjeritelju vremenena za početak leta.

Za vrijeme vuče pilot nema puno utjecaja na smjer leta modela, cilj je trčanjem uz vjetar postići što veću brzinu te dovesti model na željenu točku u zraku. Izbor mjesta i trenutka otpuštanja modela ovisan je kao i kod svih jedrilica o dobroj procjeni pilota jer se i vremenski uvjeti na terenu mijenjaju. Ukoliko dođe do iznenadne promjene smjera strujanja zraka, postoji mogućnost da pilot niz vjetar neće imati dovoljnu brzinu da bi osigurao dovoljno uzgona i penjanje modela. Težnja je prepoznati toplu uzlaznu struju zraka te model otpustiti u takvoj struji. Vertikalno kormilo modela podešeno je pod laganim kutem na stalno kruženje u određenom radijusu. Uspije li pilot otpustiti model na pravom mjestu model će uspješno kružiti unutar zračne struje i postići traženo vrijeme leta.

Zbog nemogućnosti utjecanja na let modela nakon otpuštanja modela, ovi modeli su opremljeni i mehanizmom popularno zvanim "determa" čija je funkcija spustiti model nakon uspješnog leta. Na nosu modela ugrađen je vremenski sklop (timer) namješten na interval nešto duži od potrebnog vremena leta određenog pravilima (najčešće 2 minute). Horizontalno kormilo modela ima oprugu koja ga podiže pod visokim kutem. U pripremi leta opruga horizontalnog kormila se napinje preko strune u horizontalni položaj za jedrenje. Struna prolazi kroz trup te se drugi kraj pričvršćuje za satni mehanizam. Na taj način horizontalno kormilo je u položaju za jedrenje. Nakon nešto više od dvije minute satni mehanizam otpušta strunu "determe", a opruga podiže horizontalno kormilo u kosi položaj. Time model gubi letne karakteristke te se započinje spuštati. Prije ugradnje satnog mehanizma (mehaničkog ili u novije vrijeme elektronskog) mnogi su modeli po djelovanjem toplih struja bili izgubljeni. Poznati su slučajevi da su čak i modeli s aktiviranom determom, unatoč 'nikakvim' letnim karakteristikama, penjali u oblake.

F1H (bunter verzija) modeli se uklapaju u iste karakteristike površine i težine prema zahtjevima kategorije. Razlikuju od balza modela u tehnici gradnje, ali i podizanja te otpuštanja modela nakon postignute visine za jedrenje. Naime, dok osnovni balza modeli imaju samo jednostranu kuku (iako su viđene i neke modifikacije), bunter modeli imaju zatvorenu kuku i tzv. 'bunter' mehanizam.

Svrha toga je da pilot može 'navlačiti' model do željene točke u zraku, te ga onda trzajem otpustiti. Dodatna funkcionalnost koju sistem pruža je da kad je konop napet model leti ravno, a kad je opušten kruži u nešto manjem radijusu. tj. prethodno definiranom radijusu predviđenom za slobodan let (kod balza modela opuštanje konopa je rezultiralo otkvačivanjem modela). Na taj način pilot ima djelomičnu kontrolu nad letom modela kombinirajući kruženje i ravni let, ali samo dok je model još uvijek "na konopu". S bunter modelima je nešto izglednije da će pilot moći pronaći odgovarajući "zrak" ukoliko je u prvoj procjeni pogriješio, te se odlučiti za otpuštanje u najidealnijoj stuaciji. Pilot može i fizički preko konopa osjetiti snagu "penjanja" modela ulaskom u termiku, što je znak za otpuštanje. Model se otpušta naglim energičnim potezanjem, na što se zatvorena kuka pod opterećenjem otvara, a vertikalno kormilo se postavlja u položaj za jedrenje. I ovi modeli su opremljeni 'determom'.

S obzirom da prilikom 'navlačenja' model trpi prilično velika opterećenja, ovo ne bi bilo moguće, a niti praktično, izvoditi s klasičnom balza jedrilicom čija krila od balze pucaju čak i kod povlačenja uz prejaki vjetar. Stoga su bunter verzije modela izrađene od ultralakih i čvrstih kompozitnih materijala (karbona) kombiniranih s balzom i plastičnom folijom. Krila s uškama izrađuju se šuplja, s nosačima i rebrima, te se oblače folijom.

F1A kategorija

Ukupna projektirana površina ovih modela je 32 to 34 dm², a ukupna težina je minimalno 410g. Po konstrukciji, ovi modeli su najsličniji bunter modelima F1H kategorije, osim što su veći rasponom, površinom i težinom. Iako ne postoji prepreka da i ovi modeli budu izrađeni od balze, najčešće su u upotrebi bunter modeli. U nekim slučajevima ovi modeli mogu imati i radio vezu isključivo za determalizaciju i spuštanje (bez ikakvih drugih kontrolnih mehanizama prilikom leta). Kod F1A kategorije dužina strune ili konopa za povlačenje je također max 50m, ali pod opterećenjem od 5 kg.

Ostale F1 kategorije

Postoji još desetak F1 kategorija koje su uglavnom definirane površinom i težinom modela te načinom lansiranja i postizanja visine. Npr. F1B ("gumenjaci") su modeli koji se na visinu podižu pomoću elise navijene elastičnom gumenom vrpcom (ili snopom vrpci) koja prolazi kroz trup modela. Model se usmjerava u visinu, a kinetička energija nakupljena u "uvrnutoj" gumenoj vrpci se oslobađa, okreće elisu i podiže model. Kad se kinetička energija potroši, model prelazi u slobodan let kao i svi drugi F1 modeli a elisa se pod utjecajem otpora zraka sklapa uz nos modela. U nekim se F1 kategorijama modeli podižu i motorima s unutrašnjim sagorijevanjem s obaveznim ograničenjem vremena rada motora.

Ono što je važno spomenuti je da su za svaku kategoriju unutar F1 klase definirana određena ograničenja i pravila vezana uz karakteristike i način startanja modela kao bi se svim natjecateljima omogućili isti uvjeti i norme. Za sve kategorije unutar F1 klase karakteristično je upravo to da se radi o jedrilicama koje nakon postizanja visine na način koji predviđa pojedina kategorija, prelaze u slobodan let bez ikakvog daljnjeg utjecaja pilota.

Stoga piloti natjecatelji puno pažnje i truda ulažu u gradnju svojih modela. Model mora imati dobre letne karakteristike i nakon podizanja zadržati se u fazi jedrenja određeno vrijeme predviđeno pravilima.