2015 FAI F3K World Championship for Model Gliders, LUDBREG, CROATIA

>>>> check official web site here <<<<

Iz života kluba

Aeromodelarstvo

Kategorije

Korisnici

Registracijom postajete i pretplatnik našeg newslettera. (opširnije...)



ak-rudolf-fizir.hr > Kategorije

Kategorija zrakoplovnog modelarstva F1N-150/F1N

Definicija 

Modeli kategorije F1N - 150 i F1N su slobodnoleteći modeli, što znači da nisus upravljani tokom leta. 

Kategorija F1N - 150 

F1 - slobodni let - "free flight"

F1 klasa zrakoplovnih modela

F1 klasa zrakoplovnih modela odnosi se na slobodan let ('free-flight'), što znači da modeli jedrilica nisu upravljani za vrijeme leta i nisu ni u kakvom kontaktu s pilotom. Unutar F1 klase razlikujemo više tipova modela koji se označavaju slovima od A do J (trenutno) čime se fdobivaju nazivi kategorija (F1A, F1B,...). Kad se govori o tipovima razlike se odnose na površinu, težinu ili pogon modela, te načinu lansiranja (startanja). Bez obzira na sve te razlike, jedno je zajedničko za F1 klasu: nakon postizanja željene visine, pilot više nama mogućnost upravljanja modelom. Ovaj pregled će biti skraćen na nekoliko najpopularnijih tipova modela kojima su dodijeljene kategorije unutar F1 klase.

F1H kategorija

Karakteristika modela ove kategorije je maksimalno dozvoljena površina od 18 dm2 i maksimalne ukupne težine do 220g. Prije F klasifikacije modeli ove kategorije su se nazivali A/1 modeli. Unutar F1H kategorije pretežno razlikujemo dvije vrste modela koji odgovaraju zahtjevima kategorije za površinom i težinom, ali se razlikuju u načinu gradnje. F1H modeli se podižu na visinu povlačenjem ('šlepanjem') pomoću konopa ili strune dužine 50m. Za F1H kategoriju vrijedi da je dužina strune 50 m pod opterećenjem od 2 kg. Ovo pravilo postoji zbog otpora koji stvara model prilikom povlačenja te zbog elastičnosti strune, a cilj je da svi natjecatelji imaju maksimalnu visinu od 50 m. Nakon postignute visine, konop se otpušta i model je dalje u slobodnom letu.

F1H - balza verzijaF1H modeli (balza verzija) su male jedrilice, uglavnom iz samogradnje. Sastoje se iz trupa (nos od drveta i karbonska šipka) te krila i kormila koja su od izrađena od balze. Model radi stabilnosti jedrenja ima dvije karakteristićne 'uške' na krajevima krila. U težistu modela je pričvrščena jednostrana kuka okrenuta prema repu za koju se pričvršćuje konop za vuču, na pola metra od kraja konopa (od strane modela) je 'zastavica'. Prilikom podizanja modela i sve dok je konop napet model je zakačen.

Kod startanja pilot koristi pomoćnika koji pridržava model iza pilota u smjeru vjetra na maksimalnoj dužini strune. Po dogovoru pilot i pomoćnik uzmu kratki zalet te pomoćnik otpušta model pod kutem te pilot povlačenjem prelazi u fazu podizanja modela na visinu strune. Ovaj postupak je najsličniji povlačenju dječjeg zmaja. Kad je pilot zadovoljan postignutom visinom, opuštanjem konopa te uz malu pomoć otpora koji pruža zastavica model se otkvači i započinje slobodan let. Zastavica je ujedno i vizalna referenca mjeritelju vremenena za početak leta.

Za vrijeme vuče pilot nema puno utjecaja na smjer leta modela, cilj je trčanjem uz vjetar postići što veću brzinu te dovesti model na željenu točku u zraku. Izbor mjesta i trenutka otpuštanja modela ovisan je kao i kod svih jedrilica o dobroj procjeni pilota jer se i vremenski uvjeti na terenu mijenjaju. Ukoliko dođe do iznenadne promjene smjera strujanja zraka, postoji mogućnost da pilot niz vjetar neće imati dovoljnu brzinu da bi osigurao dovoljno uzgona i penjanje modela. Težnja je prepoznati toplu uzlaznu struju zraka te model otpustiti u takvoj struji. Vertikalno kormilo modela podešeno je pod laganim kutem na stalno kruženje u određenom radijusu. Uspije li pilot otpustiti model na pravom mjestu model će uspješno kružiti unutar zračne struje i postići traženo vrijeme leta.

Zbog nemogućnosti utjecanja na let modela nakon otpuštanja modela, ovi modeli su opremljeni i mehanizmom popularno zvanim "determa" čija je funkcija spustiti model nakon uspješnog leta. Na nosu modela ugrađen je vremenski sklop (timer) namješten na interval nešto duži od potrebnog vremena leta određenog pravilima (najčešće 2 minute). Horizontalno kormilo modela ima oprugu koja ga podiže pod visokim kutem. U pripremi leta opruga horizontalnog kormila se napinje preko strune u horizontalni položaj za jedrenje. Struna prolazi kroz trup te se drugi kraj pričvršćuje za satni mehanizam. Na taj način horizontalno kormilo je u položaju za jedrenje. Nakon nešto više od dvije minute satni mehanizam otpušta strunu "determe", a opruga podiže horizontalno kormilo u kosi položaj. Time model gubi letne karakteristke te se započinje spuštati. Prije ugradnje satnog mehanizma (mehaničkog ili u novije vrijeme elektronskog) mnogi su modeli po djelovanjem toplih struja bili izgubljeni. Poznati su slučajevi da su čak i modeli s aktiviranom determom, unatoč 'nikakvim' letnim karakteristikama, penjali u oblake.

F1H (bunter verzija) modeli se uklapaju u iste karakteristike površine i težine prema zahtjevima kategorije. Razlikuju od balza modela u tehnici gradnje, ali i podizanja te otpuštanja modela nakon postignute visine za jedrenje. Naime, dok osnovni balza modeli imaju samo jednostranu kuku (iako su viđene i neke modifikacije), bunter modeli imaju zatvorenu kuku i tzv. 'bunter' mehanizam.

Svrha toga je da pilot može 'navlačiti' model do željene točke u zraku, te ga onda trzajem otpustiti. Dodatna funkcionalnost koju sistem pruža je da kad je konop napet model leti ravno, a kad je opušten kruži u nešto manjem radijusu. tj. prethodno definiranom radijusu predviđenom za slobodan let (kod balza modela opuštanje konopa je rezultiralo otkvačivanjem modela). Na taj način pilot ima djelomičnu kontrolu nad letom modela kombinirajući kruženje i ravni let, ali samo dok je model još uvijek "na konopu". S bunter modelima je nešto izglednije da će pilot moći pronaći odgovarajući "zrak" ukoliko je u prvoj procjeni pogriješio, te se odlučiti za otpuštanje u najidealnijoj stuaciji. Pilot može i fizički preko konopa osjetiti snagu "penjanja" modela ulaskom u termiku, što je znak za otpuštanje. Model se otpušta naglim energičnim potezanjem, na što se zatvorena kuka pod opterećenjem otvara, a vertikalno kormilo se postavlja u položaj za jedrenje. I ovi modeli su opremljeni 'determom'.

S obzirom da prilikom 'navlačenja' model trpi prilično velika opterećenja, ovo ne bi bilo moguće, a niti praktično, izvoditi s klasičnom balza jedrilicom čija krila od balze pucaju čak i kod povlačenja uz prejaki vjetar. Stoga su bunter verzije modela izrađene od ultralakih i čvrstih kompozitnih materijala (karbona) kombiniranih s balzom i plastičnom folijom. Krila s uškama izrađuju se šuplja, s nosačima i rebrima, te se oblače folijom.

F1A kategorija

Ukupna projektirana površina ovih modela je 32 to 34 dm2, a ukupna težina je minimalno 410g. Po konstrukciji, ovi modeli su najsličniji bunter modelima F1H kategorije, osim što su veći rasponom, površinom i težinom. Iako ne postoji prepreka da i ovi modeli budu izrađeni od balze, najčešće su u upotrebi bunter modeli. U nekim slučajevima ovi modeli mogu imati i radio vezu isključivo za determalizaciju i spuštanje (bez ikakvih drugih kontrolnih mehanizama prilikom leta). Kod F1A kategorije dužina strune ili konopa za povlačenje je također max 50m, ali pod opterećenjem od 5 kg.

Ostale F1 kategorije

Postoji još desetak F1 kategorija koje su uglavnom definirane površinom i težinom modela te načinom lansiranja i postizanja visine. Npr. F1B ("gumenjaci") su modeli koji se na visinu podižu pomoću elise navijene elastičnom gumenom vrpcom (ili snopom vrpci) koja prolazi kroz trup modela. Model se usmjerava u visinu, a kinetička energija nakupljena u "uvrnutoj" gumenoj vrpci se oslobađa, okreće elisu i podiže model. Kad se kinetička energija potroši, model prelazi u slobodan let kao i svi drugi F1 modeli a elisa se pod utjecajem otpora zraka sklapa uz nos modela. U nekim se F1 kategorijama modeli podižu i motorima s unutrašnjim sagorijevanjem s obaveznim ograničenjem vremena rada motora.

Ono što je važno spomenuti je da su za svaku kategoriju unutar F1 klase definirana određena ograničenja i pravila vezana uz karakteristike i način startanja modela kao bi se svim natjecateljima omogućili isti uvjeti i norme. Za sve kategorije unutar F1 klase karakteristično je upravo to da se radi o jedrilicama koje nakon postizanja visine na način koji predviđa pojedina kategorija, prelaze u slobodan let bez ikakvog daljnjeg utjecaja pilota.

Stoga piloti natjecatelji puno pažnje i truda ulažu u gradnju svojih modela. Model mora imati dobre letne karakteristike i nakon podizanja zadržati se u fazi jedrenja određeno vrijeme predviđeno pravilima.

 

Kategorija zrakoplovnog modelarstva F3A/F3M

F3A/F3M

F3A/F3M – akrobatski radiom upravljani modeli aviona

DEFINICIJA

Model aviona koji se aerodinamično upravlja pomoću upravljački površina visine, smjera i nagiba od strane pilota, koji stoji na zemlji i modelom upravlja pomoću stanice za daljinsko upravljanje.

Razlika između F3A i F3M kategorije je u tome što se kod F3A kategorije ograničava maksimalan raspon krila i duljina modela na 2 m te masa modela na 5 kg. Kod F3M kategorije radi se isključivo o modelima koji su makete ili polu-makete te je minimalan raspon krila 1,8 m, a maksimalna masa 20 kg. Dozvoljena buka koju proizvode modeli iznosi 94 dB na udaljenosti 3 m od modela. Zabranjena je bilo kakva upotreba auto pilota. F3A i F3M su FAI kategorije. Natjecanje se održava u 3 turnusa, od čega se najslabiji odbija. A lete se poznati programi koji vrijede dvije godine. Ocjenjivanje vrše suci ocjenama od 1 do 10 koje se množe koeficijentom figure koja se leti. Ocijene se normiraju, pa pobjednik dobiva 1000 bodova za prvo mjesto.

U HRVATA

Prvo natjecanje u F3A kategoriji je održano na aerodromu Lučko 2006. godine. Od tada svake godine se u Hrvatskoj održavaju F3A/F3M natjecanja na različitim lokacijama. Tako je u 2011 održano 3 natjecanja: u Nedelišću (AK Rudolf Fizir – Ludbreg), u Velikoj Gorici (MAK Velika Gorica) i u Sinju (AK Sinj). Modelarska natjecanja se održavaju također i u Sloveniji, a programi natjecanja su usklađeni, tako da slovenski modelari mogu nastupati na natjecanjima u Hrvatskoj i obrnuto. Do sada se ograničenja za F3A kategoriju nisu strogo primjenjivala, pa se događalo da u F3A kategoriji lete piloti s modelima maketama preko 2m. Takvi modeli ne mogu kvalitetno letjeti F3A program, stoga su od ove godine izrađeni su programi zasebno za F3A i F3M pilote.

BUDUĆNOST

Kao i u svakoj modelarskoj kategoriji, poslije prvotnog BOOM-a ekipa se 'razvodni', pa tako možemo govoriti od nekih 8 do 10 hrvatskih pilota koji se natječu na natjecanjima. Natjecati se može u više kategorija. F3M sport je kategorija koja je zamišljena na natjecatelje koji tek stječu iskustva na F3M natjecanjima. F3M kategorija je namijenjena iskusnijim natjecateljima i njihov je program teži. F3A kategorija je kategorija koja u Hrvatskoj trenutno izumire i nema natjecatelja. Ona će se održati samo ako se prijavi veći broj natjecatelja, tu se prvenstveno misli na Slovence, koji zadnjih godina bilježe ekspanziju upravo u toj klasi.

Veliki problem predstavljaju suci, kojih nema. Zato smo primorani da natjecatelji sude međusobno drugim natjecateljima. Takva praksa nije dobra i to bi trebalo promijeniti. Treba okupiti zainteresiranu ekipu na napraviti radionice na temu F3A/F3M letenja i napraviti školovanje sudaca.

ZAKLJUČAK

F3A/F3M su jako atraktivne kategorije natjecanja koje su još u razvoju. Ukoliko se kritična masa okupi moguće je očekivati i natjecanja na europskom rangu prema FAI pravilima.

 

Kategorija zrakoplovnog modelarstva F5J-N

model kategrije F5J-N

Opis F5J-N kategorije

Radi se kategoriji radio-upravljanih modela jedrilica sa elektromotorom koja smije imati samo dvije upravljačke površine. U praksi takvi modeli imaju raspon između 1,5 do 2 metra. Relativno su jednostavne za upravljanje i pogodne su za početnike u zrakoplovnom modelarstvu. U odnosu na ostale kategorije velika im je prednost što su cijenom povoljne, a velika većina modelara svoje natjecateljske modele gradi sami.

Za polijetanje i start modela koristi se elektromotor «Speed 400» nazivnog napona 6v koji je modelarima dostupan i jeftin (cijena oko 50 kn). Za napajanje motora i prijemnika najčešće se u praksi koristi li-po punjivi mali akumulator kapaciteta cca 1000 mAh. Preko stanice za daljinsko upravljanje modelar može upravljati motorom i samim modelom. Natjecanje se sastoji iz tri dijela. Prvi dio je start motora i penjanje koje prema važećem F5J-N pravilniku traje 40 sekundi. U tom vremenu natjecatelji se trude postići što veću visinu. U praksi model za tih 40 sekundi model dosegne 100 do 130 metara.

Drugi dio je jedrenje, motor se gasi i prelazi se potragu za uzlaznim zračnim strujama kako bi se jedrilica održala što duže u zraku. Ukoliko je pilot vješt u upravljanju i nađe termiku visina leta se još povećava, a time i trajanje leta. Na natjecanjima dužina leta ograničena je na 10 minuta. Prije isteka 10-te minute potrebno je još i precizno pristati sa modelom. Svaki natjecatelj ima svoju sletnu točku i cilj mu je "nosom" modela pristati što bliže njoj što je i završna faza natjecateljskog leta. Rezultati se računaju tako da se zbraja vrijeme leta sa preciznosti u slijetanju.

Razvoj F5J-N kategorije

Pokretanje takvog vida natjecanja zrakoplovnih modelara nastala je iz potrebe za uključivanjem mlađih i neiskusnih modelara u natjecanja. Prelaskom u Hrvatskoj popularne HLG ( hand launch gliders ) u F3K nastala je praznina na tom području jer su ti modeli postali dosta zahtjevni za letenje, a samogradnja i nabavka modela je postala jako skupa i komplicirana.

Zbog toga F3K više nije bila početnička i tu je nastala praznina. 2006 godine član našeg kluba Ivica Belović predložio je da se F5J natjecanja uvedu i kod nas. Slična natjecanja provodila su se i u nama susjednim državama pa smo od njih i preuzeli dosta ideja.

Nakon debate na našim forumima ovaj prijedlog vrlo brzo je prihvaćen. Naime po klubovima je ostalo dosta HLG modela koji su uz male izmjene bez većih problema mogli biti prilagođeni za F5J natjecanja. Dogovoren je prvi pravilnik vodeći računa da postojeći modeli mogu biti korišteni za natjecanja. Osim toga vodilo se računa i o tome da modeli moraju biti što jednostavniji za gradnju i letenje.

Dogovoreno je da ćemo za pogon koristiti među modelarima popularni i jeftin elektromotor Speed 400 nazivnog napona 6V koji se može kupiti za nekih 50-tak kuna. Pogonske akumulatore smo ograničili na 7 članaka NiMh, NiCd ili 2 članka lipo ili LI-Po, Li-Ion. Sklopiva elisa je propisana 6x3 ili 6x3,5 cola, a spiner na 30 mm. Minimalna težina modela propisana je na 350 grama, a minimalno opterećenje po nosivoj površini na 12g/dm2. Prema prvom pravilniku natjecateljski let sastojao se od penjanja sa motorom od 60 sekundi. Nakon toga motor se gasi i prijelazi se na jedrenje koje bi trebalo trajati 10 minuta i na kraju slijetanje što bliže sletnoj točki. Nakon dogovora o pravilniku u našem smo klubu pripremili nekoliko starijih HLG modela koji smo prilagodili F5J-N pravilniku. Nakon nekoliko testnih letova shvatili smo da bi ta kategorija mogla zaživjeti kod nas.

Poslije 60 sekundi rada motora u penjanju model je je bio na visini od nekih 100-130 metara. Sa te visine se i bez velikog znanja i iskustva u letenju moglo se odjedriti 6-7 minuta bez termike. Modeli su bili stabilni i početnici su bez problema savladavali letenje. Bilo je malo problema sa što preciznijim slijetanjima (pogotovo ako je bilo vjetra) ali to je već bila stvar vježbe. Već je 26.10.2006. održano prvo natjecanje kod nas u Ludbregu na kojem je nastupilo samo 5 natjecatelja iz Ludbrega i Varaždina.

 

Nakon natjecanja svi prisutni su bili jednoglasni u ocijeni da ovaj vid natjecanja zrakoplovnih modelara ima perspektivu i da ga svakako treba nastaviti. Već iduće 2007 oformljen je Hrvatski kup u F5J-N u  sklopu kojeg je održano 4 natjecanja, a nastupilo je 27 natjecatelja. Te iste 2007 održano je u Bjelopolju i prvo Državno prvenstvo.

 

 

Kategorija zrakoplovnog modelarstva F3K

F3K model na slijetanju

F3K je jedna od rijetkih modelarskih kategorija u kojoj je potrebna fizička snaga i eksplozivnost jer je izbačaj F3K modela sličan je načinu bacanja diska u atletici. Možda je zbog toga ta kategorija jedna od najpoznatijih I najpopularnijih modelarskih kategorija u Europi i svijetu. Modeli su definirani rasponom krila od 1.5 metra, maksimalne težine od 600 grama i moraju biti lansirani rukom. Broj servoa je neograničen. Većina današnjih modela teži između 255 I 300 grama, ali svakako je ugodnije imati što lakši model, ali u vjetrovitim uvjetima može se dogoditi baš suprotno. Zbog toga se trup modela stavlja takozvani balast,što je dodatno olovo koje dodaje masu modelu I korisno je za vraćanje aviona u vjetar.

F3K model u zrakuKontrolne površine gotovo su standardne za sve današnje modele, a to su eleroni (koji ujedno služe I kao flapsovi, tkz. flaperoni), pokretan stabilizator visine I smjera. Postoje neke varijacije zbog uštede, odnosno dobivanja težine pa tako ima modela bez pokretnog vertikalnog stabilizatora (stabilizator smjera) ili u drugom slučaju umjesto dvije, četiri kontrolne površine na krilima (odvajanje flapsova I elerona).


Kad se održava natjecanje, a terenu se nalazi ograđeni dio livade iz kojeg se model mora startat i u njega sletjeti. Svako slijetanje van tog ograđenog prostora piše se 0 za taj let. Na različitim natjecanjima lete se različiti zadaci, a u nastavku se nalazi objašnjenje najpopularnijih zadataka. Natjecanje se leti po grupama. Broj grupa i broj natjecatelja u toj grupi ovisi o ukupnom broju natjecatelja na natjecanju. Rezultati se dodjeljuju tako da najbolji natjecatelj u svojoj grupi dobiva 1000 bodova, a svaki sljedeći po formuli: ukupan broj sekundi / broj sekundi najboljeg u grupi x 1000. Na tekmama se leti oko 4-15 turnusa s tim da se najlošiji odbija.

5 x 2 min

Natjecatelj ima neograničen broj letova, zadano je radno vrijeme od 10 minuta. Maksimalno vrijeme je 2 min, tako da bi trebalo napraviti 5 letova po 2 minute, što je ukupno 10 minuta, ali je problem u tome što je toliko iznosi radno vrijeme. U prosijeku za svaki izbačaj modela za dobro istreniranog natjecatelja treba oko 1.5 - 2 sekunde. U ovom zadatku je najbitnije vremenski precizno slijetanje i ponovno bacanje modela čim je prije moguće. Moj osobni rekord je 4 leta od 2 minute i posljednji let mi je bio 1:56 min. Ukratko rečeno za 4 slijetanja i izbačaja izgubio sam sveukupno 4 sekunde.

Istovremeni start

Mislim da ime govori sve, znači svi natjecatelji u grupi startaju istovremeno, maksimalno vrijeme je 3 minute. Leti se ili 3 ili 5 izbačaja za ukupan rezultat u tom zadatku.

1, 2, 3, 4 minute

Maksimalna vremena su 1, 2, 3, 4 minute, mogu se rješavat bilo kojim redoslijedom, ali opet u radnom vremena od 10 minuta, a zbroj svih maksova iznosi upravo toliko, pa opet dolazimo do problematike zadatka 5 x 2 minute.

Zadnji i predzadnji let

Za ukupan zbroj uzimaju se 2 zadnja leta. Maks može biti 3 ili 5 minuta, u 10 min radnog vremena, pa ako je slučaj da je max 5 minuta opet se dolazi do onog, sleti i čim prije poleti, ali 5 minuta se treba potruditi da napraviš, pa su moguće i kalkulacije i špijuniranje uvjeta oko sebe. Na primjer 1. let napraviš 5 minuta, i 2. let napraviš 2 minute, sto je ukupno 7 minuta, a netko napravi 3 i 4:30 i bolji je od tebe za 30 sekundi.

3 od 6

Natjecatelj je ograničen na 6 bacanja, a 3 se uzimaju za ukupan rezultat. Max je 3 minute u 10 min radnog vremena tako da imaš 1 minutu viška za razmišljanje. Znači napraviš 3 puta po 3 minute i imaš zagarantiranu 1000.

Ludbreški aeromodelari su superiorni u F3K kategoriji u Hrvatskoj. U zadnjih 7 godina imamo 6 pojedinačnih državnih prvaka, te svih 7 ekipnih titula te 5 juniorskih naslova. Osim u Hrvatskoj naši predstavnici su odlični u europi i svijetu. Hrvatska F3K reprezentacija sastoji se kompletno od natjecatelja iz AK "Rudolf Fizir" Ludbreg, dok je izbornik reprezentacije Mladen Horvatin iz AK Karlovac. U Europskoj ligi, takozvanom EuroContestu Ludbreški aeromodelari zauzeli su 2. Nikola Frančić, 6. Danijel Horvatić, 10. Miljenko Frančić, što Hrvatsku čini najuspješnijom zemljom u prošlogodišnjem izdanju EuroContesta 2011. Osim odlaska na natjecanja, naši članovi su organizatori I natjecanja EuroContest-a u Ludbreg, koji se 2012. godine organizira po prvi puta u dva natjecateljska dana (30.6.-1.7.2012.). Ludbreški EuroContest je poznat kao najbolje organizirano natjecanje u cijelom kalendaru koji se sastoji od 17 natjecanja po cijeloj Europi.

 

Trenutno na stranicama

Trenutno aktivnih Gostiju: 19