Jedan od utemeljitelja vojnog i građanskog zrakoplovstva u bivšoj Jugoslaviji, sticajem okolnosti, bio je neosporno nadareni inženjer Rudolf FIZIR rodom iz Ludbrega. Zavrsivsi studije aerotehnike u Njemačkoj, radeći u mnogim europskim tvornicama aviona, vratio se 1920. godine u domovinu. U Hrvatskoj koja je bila kolijevka zrakoplovstva kako na Slavenskom jugu tako i na Balkanu nije našao mogućnost djelovanja, jer je nova Kraljevina SHS koncentrirala svu zrakoplovnu aktivnost u Srbiji.

Voleći svoje zvanje mogao je raditi u zrakoplovstvu samo kod Komande zrakoplovstva vojske u Novom Sadu. Tu je preostale stare vojne avione (1921) iz Austro-Ugarske monarhije preuredio tako, da su jos godinama služili za učenje pilotiranja naročito vojnih avijatičara. Tijekom svojeg konstrukcijsog rada (1926) je konstruirao svoj prvi dvokrilni, avion dvosjed s kojim su današnji avijatičari na utakmici Male Atante (1927) odnijeli prvu nagradu. Iz godine u godinu usavršio je svoj dvokrilni dvosjed "Fizir" tako da je na raznim tipovima njegova aviona gotoovo tisuću vojnih pilota završilo školu letenja.

Bio je prvi konstruktor osebujne dvosjedne amfibije FA-1 još 1931. godine, koja je uspješno letjela duž Jadranskog mora.

Osobito je bio cijenjen kao odličan aerostatičar, to je kao takav postao tehnički direktor tvornice aviona "IKARUS A. D" u Zemunu 1936. godine. Konstruirao je i po njegovim je nacrtima izrađen i nas prvi turistički trosjed "Fizir FT" u Beogradu 1936. godine, u koji je ugradio motor izrađen u zemlji.

Bio je vodeći inženjer-konstruktor u grupi konstruktora aviona s kojima je konstruirao još dva tipa aviona. Ukupno je konstruirao 18 tipova aviona (dvije amfibije, tri hidroaviona i 13 suhozemnih).

Osnutkom nove države Hrvatske vratio se u domovinu gdje je od 1941- 45. bio redovni profesor na Strojarskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu iz predmeta "Gradnja aviona". Tu je znatno pridonio školovanju mladih zrakoplovno-tehničkih kadrova. U isto vrijeme je osnovao Zrakoplovni zavod u Zagrebu.

Najveću popularnost stekao je svojom najuspjelijom konstrukcijom aviona »Fizir FN« koji je godinama i poslije rata služio za vuču zrakoplovnih jedrilica.

Da nije biio drugog svjetskog rata, da je bilo mirno življenje, sigurno bi tek sa 5O godina života konstruirao još nekoliko novijih tipova aviona. Ta želja je gorjela u njemu. Po završetku rata život se u Hrvatskoj iz temelja promijenio i bila je sreća naći odgovarajuće zaposlenje. Cijeneći inž. Rudolfa Fizira kao velikog stručnjaka i organizatora smatralo se da će on doći do najvećeg izražaja u Institutu za tehnička istraživanja u Zagrebu. Međutim to je bio krivi korak, jer inž. Fizir nije bio nikada administrativac, birokrata. Tu je proveo četiri godine bez stvaralačkog rada. Kako je bio veliki poznavalac motora premješten je 1950. godine kao konstruktor motor-kotača u Zagrebačku tvornicu motora ZTM U Zagrebu, koja je ubrzo nakon odličnih rezultata prebačena, po staroj begemonističkoj šemi Jugoslavije u Beograd.

Razočaran i boležjiv odlazi 1952. godine u mirovinu. Ali još je u njemu tinjala iskra konstruktora, te je honorarno radio u Aerotehničkom zavodu Zrakoplovnog saveza Hrvatske gdje je ponovo započeo s konstruiranjem i izgradnjom svoje nove verzije amfibije modernog oblika s američkim motorom. U tom radu zatekla ga je i smrt.

Kraj sve svoje konstruktorske lucidnosti nije u staroj Jugoslaviji dobivao priznanja. Medutim pred samu smrt dobio je od Francuza najveću konstruktorsku diplomu »

"Paul Tissandier" koja nosi ime po generalnom sekretaru Federation Aeronautique Internationale (FAI) koji je obavljao tu dužnost od 1919- 1945. godine. Nagrada se daje onome koji se je istakao naročitim zalaganjem u zrakoplovstvu na privatnom i športskom području.

U spomen velikom pregaocu hrvatskog zrakoplovstva 1960. godine je ustanovljen aeromeeting "Fizir-cup" koji se održava svake godine.

U njegovom rodnom mjestu, Ludbregu, podignuta mu je 1971. godine ploča s njegovim likom u bareljefu.